Hrvatska jazz-gitara danas

Gitaru u jazzu pamtimo još iz vremena početaka i primitivnih, rukom sklepanih oblika, nešto kasnije iz bluesa i gitari srodna instrumenta bendža te najpoznatijeg glazbenika tog vremena Johnnyja St. Cyra. Uzrok je manje zastupljenosti gitare u slabijoj čujnosti, a trajao je u američkom jazzu sve do pojave legendarnog Eddieja Langa. S električnim pojačalima pojavljuje se i veći broj izvrsnih gitarista poput Tala Farlowa, Jimmyja Raineya, Mundella Lowea, te nešto kasnije Tinija Grimesa, Kennyja Burrella, Barneya Kessella, Charlieja Byrda.

Gitarist Pavle Miljenović na koncertu u Zagrebu / Snimio Sanjin Kaštelan

U povijesti našeg jazza do pojave električne gitare, za koju su bili najzaslužniji Teo Brunšmid i Nikica Korbar, vrijedi spomenuti Mladena Krasa, Renea Hermana, Nikolu Korbara, Vladimira Francetića i Aleksandra Bubanovića, utemeljitelje našega gitarističkog jazza. S pojavom europskog rocka pedesetih gitara postaje nezamjenjivim instrumentom tog stila, iz redova kojih se neko vrijeme regrutiraju i neki naši malobrojni mlađi džezisti. Gitaru sve više nalazimo u jazz-sastavima, češće u interpretacijama autorskih projekata. Bilježimo i prijelaze izvrsnih jazz-gitarista u probitačnije vode komercijalne glazbe, pa bi tu valjalo spomenuti izvrsne gitariste poput Ante Gele ili mlađeg Luke Uđbinca.

U našem jazzu povećava se broj mladih školovanih gitarista, koji svaki na svoj način nastavljaju tradiciju vrhunskih jazz-gitarista Milana Lulića i Damira Dičića. Brojni taj instrument studiraju u odgovarajućim školama inozemstvu, u Nizozemskoj, Austriji ili Njemačkoj, te vrijedi nabrojiti barem njih desetak koji su se odlučili za određenu lepezu raznih stilskih pristupa u jazzu, od interpretacija i posvećenosti gypsy swingu legendarnog Djanga Reinhardta, preko bluesa do danas već uobičajena autorskog jazza.

Stilski tu vrijedi najprije spomenuti Orjena Riđanovića, koji sa svojim sastavom Oridano slijedi Reinhardtov gypsy swing priključujući se Mati Matišiću i Damiru Kukuruzoviću. Vedran Žanko, o kojem je već bilo riječi u ovoj rubrici, odlično pogađa način sviranja gitare u jedinom, pravom, pristupu autentičnom bluesu. Stilska nadogradnja naslućuje se u sviranju mladog gitarista iz Osijeka Vedrana Zeca, kojeg se sjećamo s uspješnog nastupa na jazz-festivalu u Čakovcu, a pridružuje mu se i mladi sugrađanin Goran Jurić, jedan od naših rijetkih gitarista taping-tehnike sviranja. Samo nešto stariji Bruno Mičetić iz Rijeke proslavio se izvedbama jazz-standarda i mainstream jazz-izričaja na disku ostvarenom s hrvatsko-ljubljanskim bubnjarem Ratkom Divjakom. Marko Bertić gitarist je koji već duže vrijeme surađuje s poznatim zagrebačkim kontrabasistom i bas-gitaristom stalnim članom Jazz orkestra HRT-a Sašom Borovcem. Vrijedi spomenuti i Alana Dovića, dugogodišnjeg člana Jazz orkestra HGZ-a, pa Pavla Miljenovića, koji se uspješno predstavio koncertnim nastupima u Zagrebu, te nadarene hrvatske jazz-gitariste najmlađe generacije koji studiraju na renomiranim jazz-institucijama u Grazu, Klagenfurtu i Berlinu. To su Filip Pavić iz Zagreba i berlinski diplomant Ivor Barić iz Varaždina. Za Brunu Strmečkog, dobitnika diplome jazz-kursa Hrvatskog jazz kluba sve se manje čuje, ali se od mladih spominje sada i ime Vanje Kevrešana.

Valja zaključiti da naš jazz, barem što se tiče mlađih nadarenih gitarista, ima doista svijetlu budućnost.